• RSS
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin

Twitter updates

No public Twitter messages.

Popular Posts

Jeftine avionske kar

Često me ljudi pitaju da ju pojasnim kako to ja ...

Prednosti i strahovi

Brojna poduzeća i obrtnici shvatili su kako je unosno ulagati ...

Kako od jedne kune s

Teska vremena mili narode, i svi nekako jedva sklopimo taj ...

Kako uštedjeti i mi

1. Kontrola Prvi savjet kojega se možete pridržavati je svakako imati ...

Zašto je Marija Lug

Do današnje objave u Politika Plus, Mariju Lugarić mediji su ...

Zašto ovo radim? Zašto me oduvijek jedino ova struka privlačila? Zašto ljudi misle da im novinari uvijek nešto pokušavaju uvaliti? Komentar koji čujem u većini slučajeva kada spomenem šta studiram je, “a kud baš to”. Kako objasniti zašto sam odabrala struku “oštrog pera” u kojoj uvijek trebaš biti sveznajući, pratiti sva zbivanja, aktualnosti, uvijek uza sebe imati olovku, fotoaparat, internet, laptop, mobitel,diktafon, komad papira… jer bez svega toga nemaš šanse. Struka koja ne dozvoljava niti jednoga dana hodanje pognute glave, a primora te, na praćenje svijeta širom otvorenih očiju u svakome trenu. Struka je to u kojoj tvoj posao radi najviše nekvalificiranih ljudi za taj posao, jer se proširilo mijenje ga može raditi svatko. Ujedno je povijesno, uz posao zubara, profesija u kojoj ljudi najčešće počine samoubojstvo.

Obrazovanju novinara nekoć se nije pridavala osobita pozornost, ali danas prevladava mišljenje kako novinar više nije „univerzalni neznalica“, nego visokoobrazovani profesionalac, široke, enciklopedijske kulture, a na svome području visoko cijenjen i ugledan stručnjak. Pokušat ću ukratko objasniti riječ oduvijek. Čitajući obaveznu lektiru u osnovnoškolskim danima, Marka Twaina, Mariju Jurić Zagorku, Augusta Šenou ili Ernesta Hemingwaya, uvijek bi na kraju nakon pročitanog djela do jedne karakteristike koja ih sve krasi – imali su u biografiji ono novinar. Odabir knjiga nije bio spontan, nego zadan, i tek pri čitanju biografije, prije zaklapanja korica bi shvatila da su unijeli dio svoga žestokog karaktera u to djelo. U toj dobi u meni se razvila motivacija i zainteresiranost prema novinarstvu. Osim ambicije na putu prema uspjehu potrebna je, između ostalog i upornost, hrabrost i sreća. Vremena i pojam novinarstva se iz godine u godinu mijenjaju, ali moja želja za novinarstvom i pisanjem se još nije ni poljuljala, a kamoli iščeznula. U glavi sam i dalje prije misli, sastavljala rečenice nekakvog teksta, kojega bi na kraju pokušala završiti retoričkim pitanjem ili mu pokušala dati zgodan naslov. Prvi puta kada mi je stvarno pitanje; „Zašto ja želim biti novinar?“ u glavi zazvučalo strašno je bilo nakon što sam pogledala film „Priča o Veriniki Guerin“. Veronika u filmu tumači novinarku koja se nakon mnogo kolumni koje joj djeluju isprazno, dosadno i bezveze, počinje se baviti pitanjima narko tržišta. Dijelom hrabro dijelom bezglavo, kako bi pod svaku cijenu razotkrila narko-bosseve Dublina. Naravno, kako to biva sa buntovnicima u borbi s vjetrenjačama, Veronika pogiba. U nju je ispucano 5 metaka, na jednom od raskrižja u okolici Dublina. Upravo to me ponukalo u mojim razmišljanjima o novinarstvu. I što je „najnezgodnije“, i dalje u pozitivnom smislu. Novinar želim biti jer mislim da moje pero može biti jače oružje od bilo kojeg drugog. Ono što Vam želim prodati je sloboda. Želim pokazati da postoji prostor na kojemu možete sve reći i možete birati što ćete pisati. A tko još može raditi u struci što god želi?! Vaš će posao biti izložen velikoj masi, a isto tako ćemo na njega dobiti i reakcije. Bile one pozitivne ili negativne, nije uzaludan uloženi trud da netko reagira. Verba volant scripta manet – Što je napisano ostaje – latinska poslovica, koja ukratko kaže sve. Ne krijem – želim da iza mene nešto ostane. Internet je idealan prostor za stvaranje vlastite slobode mišljenja i ispoljavanje ideja. Nije mala stvar što Vas u istom trenutku može čitati tetka u Australiji i striko na pučini u sredini oceana. Velika je stvar što sa svojim tekstovima možeš utjecati na publiku tako da se promjene njihove spoznaje , shvaćanja, stajališta, pa možda čak i ponašanje. Utjecaj na masu, je jedan od najsnažnijih efekata ikad ostvarenih. Mislim da je to još jedan od razloga zašto želim biti baš novinar. Osobno želim utjecati na mišljenje i razmišljanje ljudi, ako se ne slažu, makar neka se sukobe sa svojim mišljenjem i mišljenjem drugih. Želim as trgnuti, probuditi, protresti… (uz malu opasku, da od toga nemam nikakve koristi ni dobiti)
Mislim da su novinari u svakome dobu neophodni, jednako koliko i nepoželjni. Informacije koje vladajući žele plasirati, bez nas ne mogu doći do građana, a problemi građana ne mogu doći do vladajućih opet bez medija i bez nas. Isto tako svi proizvodi na tržištu željni vlastitoga oglašavanja do kupaca mogu doći jedino uz pomoć medija, a mediji danas nažalost žive upravo od oglašavanja. Danas je novinar pripadnik profesije koja djeluje u sklopu financijski vrlo snažnog i profitabilnog biznisa podložnog zakonima tržišta. Novinari općenito imaju u vlastitom peru jedan oblik moći, kojom mogu često puta puno pomoći onima kojima je takav oblik moći potreban. Oni mogu iskoristiti prostor u medijima za objavljivanje i organiziranje raznih humanitarnih manifestacija, i time uvelike pomoći „malim“ ljudima sa velikim problemima. Bez obzira na sve negativne činjenice s kojima se novinar u Hrvatskoj danas susreće, i dalje vjerujem da će moji stavove izraženi u kolumnama, komentarima ili drugim oblicima djelovanja, pronaći mjesta i kod urednika i kod čitateljstva, gledateljstva ili slušateljstva. Danas Vas oni nazivaju – tržištem. Bilo kako bilo, nadam se da će djeca koja će jednoga dana sjediti u osnovnoškolskim klupama, isto tako uzeti moju knjigu ( M. Renić – „Poljubac na raskrižju“, 2008.) i u meni prepoznati nadobudnu novinarku. Možda će i njih nekakva žestoka rečenica ili komentar iz moga teksta, ponukati da pročitaju biografiju. A onda kad vide da sam i ja jednom bila dio novinarstva, možda i njih to navede u potragu za točnim, nepristranim i vjerodostojnim informacijama. Ovih dana pripremam drugu svoju knjigu… nadam se da će i ona jednom ugledati svjetlo dana.

Nadam se da uživati u ljetu…

Vaša Marija

Be Sociable, Share!