• RSS
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin

Twitter updates

No public Twitter messages.

Popular Posts

Jeftine avionske kar

Često me ljudi pitaju da ju pojasnim kako to ja ...

Prednosti i strahovi

Brojna poduzeća i obrtnici shvatili su kako je unosno ulagati ...

Kako od jedne kune s

Teska vremena mili narode, i svi nekako jedva sklopimo taj ...

Kako uštedjeti i mi

1. Kontrola Prvi savjet kojega se možete pridržavati je svakako imati ...

Zašto je Marija Lug

Do današnje objave u Politika Plus, Mariju Lugarić mediji su ...

Život bez prijateljstva je ništa. A život bez Facebooka?

 
Svaki moj prijatelj ili prijateljica za mene je posebna zbirka pjesama koje stvaraju posebnu melodiju. Nikoga ne mogu usporediti sa drugim, i sa svakim se ja osjećam posebno i drugačije. Nakon godina i godina korištenja Facebooka, shvatila sam da sam najiskrenija s ljudima koji Facebook nemaju. S njima kada sjednem na kavu, znam da nisu ništa vidjeli ni čuli, niti razvili mišljenje, niti lajkom potvrdili… Njima se otvorim, jer znam da neće javno prokomentirati nešto što ne bi htjela da im pobjegne. Odavno se držim one da maksimalno izvlačim iz ove društvene mreže ono što meni koristi, ali od danas su mi osjećaji prema vama koji ste na Facebooku podijeljeni, pa vas molim da me prilikom prvog susreta uživo podsjetite da ste i dalje ono što bi htjela da jeste. Za ove druge se nadam da ne čitaju ni ovaj blog, te da su njihove percepcije usmjerene offline. Osim kad me iznenade, pa priznaju da su bili i u ovom kutku online svijeta.

 

Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.

 
Često na tu temu čujem komentare poput “Ma ona ti cijeli svoj život objavljuje na fejsu”, “Postoji li mjesto da se ti na njemu nisi čekirala?”  i slično. Plitkost ovakvih zaključaka dovodi do toga da stječemo osjećaj da osobu uživo ne trebamo niti vidjeli, niti išta pitati, sve je i tako tu, i vidim da je dobro i da uživa. No, nasmiješena lica s naših profila nisu pravi odraz svakodnevice. Oni su selektirana slika samo onoga što želimo da svi vide. Dakle, ukoliko sam ja u Copenhagenu, želim da svi vide da nisam trenutno u Hrvatskoj, pa da me ne zovu na mobitel i računaju samnom na popodnevnoj kavi. Ako se čekiram u 2 sata ujutro u noćnom provodu, vjerovatno želim poslati poruku da me ne zovete ujutro u 8 sati da se penjem sa vama na Sljeme. No, ako sam u krevetu, imam temperaturu i proljev, teško da ću to objaviti. Doduše, neki vole objaviti i kada su “usrani”. Drugim riječima želim reći, Facebook objave su selektirani sadržaj vas i vaših prijatelja samo za ono što želite da svi online “prijatelji” vide. Druge stvari podijeliti ćete samo s onih nekoliko ljudi za koje osjećate da vas potpuno razumiju. I to je uredu, no imajte na umu da vi koji se družite na Facebooku o svemu ostalom pojma nemate. Moji Facebook “prijatelji” o meni ne znaju ama baš – ništa! 
 

Ako voljeno biće poštuješ manje od sebe, to je tek sklonost; ako ga poštuješ kao sama sebe, to je prijateljstvo; ako ga poštuješ više od sebe, onda je to ljubav.~ Descartes

 
Volim kod sebe što mi nije strano dati sve od sebe za prijatelja. Trudim se pokazati emocije, vjeru, hrabrost, suosjećanje i ljubav.
Mi emotivci – jesmo da endemska vrsta – tu smo da budimo dobro, razumijemo i zlo.
Ali, uvijek čuvamo ono najvrijednije u ljudima – njih same, kao djecu skrivenu u ormarima. Nakraju i sami postanemo jedna velika tajna u kojoj se sve druge ogledaju. 
Svaku godinu obilježi mi jedna divna osoba koja se nekim neutabanim putem ušulja u moj život iz totalno neočekivanog smjera. A ja da imam srca dva, dala bi obadva.
Volim svoje prijatelje. Trudim se razumijeti ih i kada nisu pravedni prema meni. Svađe između prijatelja ne znače ništa. Opasne su samo one svađe među onima koji se potpuno ne razumiju. Zbog čega volim svoje prijatelje? Ma ne zbog njihovih pametnih misli, koje kod mene pronalaze plodno tlo, ne sjećam ih se ni pola sata nakon što su ih izgovorii. Ono neizgovoreno, ono nesvjesno je istinska vrijednost prijateljstva.
 

Prijateljstvo i velikodušnost

U trenucima kada sam trebala napustiti Sao Paolo, prišla mi je djevojčica Issa i u znak zahvalnosti otkinula sa sebe gumb i poklonila ga meni. Takvu velikodušnost još nisam imala priliku doživjeti, no potakla me da prestanem vagati kome i kada ću nešto poželjeti pokloniti. Djevojčica od 9 godina svojim je postupkom u meni napravila još jednu revoluciju. Prijateljima se pomaže sada i odmah. Prijatelja se zove kada srce zazvoni. Pravi prijatelji su oni koje možete nazvati u 4 ujutro. Tada nam vjerovatno ne pomaže njihova pomoć, koliko pouzdanje u to da će nam pomoći. I neka vam ne bude teško izgovoriti “Želim te vidjeti” “Želim te zagrliti”, “Želim se s tobom družiti”. Na svijetu ne postoji ništa ljepše od osjećaja da ste željeni.

 
A sad brzo, skini se sa fejsa, upiši broj svoga prijatelja i glasno izgovori:
Pa dobro gdje si ti? Kako si? Želim te vidjeti..
 
Sve granice svijeta isprepletene su prijateljstvima. Život treba učvrstiti mnogim prijateljstvima. A nakon toga možeš postati star, mlohav, bolestan, spor, možeš nositi debele naočale i imati smežuranu kožu, dobiti grbu ili umjetno zubalo… U očima svoga prijatelja ćeš zauvijek biti kao na maturalnoj zabavi.
 
Čuvajte svoje prijatelje i volite ih ne samo zbog svega onoga što jesu, nego i zbog svega onoga što ste vi kada ste s tom osobom. 
 
Ovaj post je s posvetom, onaj koga se tiče će znati.
Be Sociable, Share!