• RSS
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin

Twitter updates

No public Twitter messages.

Popular Posts

Jeftine avionske kar

Često me ljudi pitaju da ju pojasnim kako to ja ...

Prednosti i strahovi

Brojna poduzeća i obrtnici shvatili su kako je unosno ulagati ...

Kako od jedne kune s

Teska vremena mili narode, i svi nekako jedva sklopimo taj ...

Kako uštedjeti i mi

1. Kontrola Prvi savjet kojega se možete pridržavati je svakako imati ...

Zašto je Marija Lug

Do današnje objave u Politika Plus, Mariju Lugarić mediji su ...

Razmišljam, do kada će i hoće li ljudsko srce, pluća i mozak (za koje nikako ne izlaze nove verzije 2.0, 5.0, 7.0,8.0, niti NEW aplikacije, ni widget-i, gaget-i, tablet-i, i-ovi, tutorijali;) moći pratiti tempo svega što nam život ubrzava? Jasno je da se više ne možemo vratiti u vremena kada su funkcionirali samo fiksni telefoni, niti kada nije bilo Interneta.
No, kako se mijenjaju te stvari, tako se mijenjaju ljudske navike. Dok smo prije sjedili uz telefon i željno očekivali nečiji poziv, ludili kada nas netko treba nazvati, a netko od ukućana je zauzeo liniju, sada s druge strane, tamo gdje jesmo smo dostupni 24 sata. Često nas iz sna probudi mobitel u svako doba dana, bila to poruka ili poziv. Narod je stekao naviku da tu “malu kutijicu” držite uz sebe, i da je normalno da ste uvijek i svagdje dostupni, te da se trebate javiti. Osim mobitela, polako društvene mreže i e-mail, zauzimaju takvu ulogu. Ako nemaš Facebook, Twitter ili e-mail, gotovo da “nisi živ”. Mobitel neću ni stavljati u tu kategoriju, za njega je davno zaključeno da se bez njega živjeti više ne može, makar u Hrvatskoj. Podsjetilo me to na iskustvo iz Australije. Kod njih mobitele koristi samo mlađa populacija, dok zaposleni ljudi srednjih godina uopće nemaju, i ne pomišljaju na mobitel. Kod njih još funkcionira relaksirajući sistem telefonske sekretarice, točno kako mi to u američkim filmovima viđamo, i kada dođete s posla, pritisnete jedan gumb, a na njemu su Vam zabilježeni svi koji su vas trebali. Naviknuti na taj sistem mogu sasvim mirno otići na putovanje, u Crkvu, na popodnevni odmor, u kino, kazalište itd. Iz pošte, banaka, turističke agencije, zovu i ostave poruku na sekretarici s brojem, kada ste vi slobodni s njima razgovarati, nazovete ih na broj, a oni zatim na svoj broj istoga časa nazovu Vas.
Stekli smo još jednu do prije nekoliko godina nesvakidašnju naviku. Prvo pitanje nakon “Halo?!” u većini slučajeva jeste “Gdje si?”. Jeste li primjetili, da smo svi stekli tu naviku. Postala nam je važna dimenzija, gdje se netko nalazi, koliko je daleko od nas. Riješenje za to našla je još jedna društvena mreža Foursquare. Njome možete istraživati svoj i druge gradove, te dijeliti s vašim prijateljima kordinate. Istu tu stvar čini i GPS, locirajući naše mobitele u svakome trenutku.
Prestajemo pisati, rukopisi se gube,zapitajte se kada ste zadnji puta napisali i poslali pismo? Razglednicu? Čestitku?

Tiskani oblici novina nestaju, jer i tako sve te informacije pročitamo dan prije na portalima.

Imate li albume sa fotografijama? Izrađujete li fotografije?

Kada kažete riječ miš, na kojega prvo pomislite? Priznajte, kompjuterski.

Ono što mene zanima je do kada će naše tijelo moći pratiti pritisak koji nameće tehnologija, koja je svijet okrenula naopako. Od ljudi se na poslu očekuje više rada, posao donose kući, studentima se literatura i rezultati objavljuju putem Interneta, što omogućuje objavu i promjenu u svakom trenutku, tjedna i vikenda. U laptopima svakim danom nosimo sve više dokumenata, a gubitak istih informacija često zbog kvara odlazi u nepovrat.
Gdje je svemu tome kraj?
Koliko će se ljudsko tijelo i um moći još izdržati napredak. Znamo li sebe kontrolirati, ili težimo ka tome da upijamo informacije i komuniciramo od ranog jutra do kasno u noć?
Osobno već godinama smišljam taktiku, kako biti nedostupan na samo 1 sat dnevno, a onda kada mi se to jednom slučajno dogodi, pa se u nezgodnom trenutku isprazi baterija na mobitelu, shvatim koliko smo ovisni, ograničeni i nemoćni bez osnovnih tehnologija današnjice.

Be Sociable, Share!